Gledam rubriku crne hronike i po ko zna koji put nailazim na fotografiju nasmijene žene, a ispod nje hladna statistika o „porodično-partnerskom nasilju koje je završilo najtežim ishodom“. Godinama smo tu rečenicu gutali kao da je jezik zaboravio riječ koja bi tu smrt nazvala pravim imenom. Dan kada je Parlament Federacije BiH usvojio izmjene Krivičnog zakona kojima je femicid napokon prepoznat kao posebno krivično djelo dočekao sam, priznajem, s pomiješanim osjećajem olakšanja i gorčine. Olakšanje jer je pravo konačno progovorilo glasom koji žrtve odavno traže; gorčina jer imena koja su nas do ovoga dovela više niko ne može vratiti.
Izmjene su unesene u član 166. Krivičnog zakona FBiH: ko liši života žensku osobu zbog mržnje usmjerene na njezin spol, iz potrebe za dominacijom ili nakon dužeg perioda nasilja, kaznit će se zatvorom od deset godina do dugotrajnog zatvora, a sud više nema diskreciju da u takvim slučajevima izrekne novčanu kaznu ili minimalnu mjeru. Parlamentarci su glasali gotovo jednoglasno; nijedan nije smio podići ruku protiv, jer su hiljade ruku na protestima već pokazale koliko je društvo umorno od fraze „tragično porodično razmirje“ .
Zakon, međutim, počinje živjeti tek kada prva policijska patrola ispravno zabilježi prijavu, kada tužilac u zapisnik unese riječ „rodno utemeljeno“, a sudija ne prihvati pomirljivo obrazloženje da je „počinitelj bio ljubomoran“. Ako žrtva nije na vrijeme prijavila prethodno nasilje, advokat će često čuti rečenicu: „Nisam htjela dizati frku.“ Zato danas, više nego prije, savjetujem svakoj ženi da od prvog udarca traži zvaničan zapisnik, odmah pozove Centar za socijalni rad i zatraži hitnu mjeru zabrane prilaska; te mjere su dobile dodatnu težinu jer novi član 183a propisuje da se njihovo kršenje tretira kao zasebno krivično djelo, ne više kao „prekršaj u porodičnim odnosima“.
Sjećam se jednog predmeta iz 2022. godine. Žena je sedamnaest puta zvala policiju, ali u zapisnicima je uredno stajalo „verbalni sukob“. Kad sam na glavnom pretresu pročitao transkript tih poziva, sudija je okrenula lice ka optuženom i pitała ga zašto je izgovorio „ili ćeš biti moja ili Božija“. On je šutio. Tad femicid još nije stajao u Zakonu, presuđeno je „teško ubistvo s otežavajućim okolnostima“. Danas bi isti čin imao svoje ime i težinu koja ga prati.
Mehanizam prevencije ne završava u sudnici; zakon obavezuje i ministarstva da urade svoj dio. Sada se pod hitno mora uspostaviti jedinstveni registar nasilnika, nalik onome što već godinama postoji za seksualne prestupnike. Fade-in: policajac na terenu ukucava JMBG i vidi mjeru zabrane prilaska koja ističe sutra. Fade-out: patrola dolazi na vrata prije nego žena nazove. Čini se futuristički, ali bez tog digitalnog refleksa zakon ostaje mrtvo slovo.
Često me pitaju kakva je razlika između „običnog“ ubistva žene i femicida. Paralela je gruba, ali jasna: kada su nacisti ubijali Jevreje, to nije bilo „obično“ ubistvo, nego zločin motiviran mržnjom. Femicid ima istu logiku ubica ne ubija samo osobu, nego simbol ženske autonomije koja ga ugrožava. Zato je i kazna viša, a društvena osuda mora biti glasnija od šapata komšiluka koji još uvijek zna reći: „Ko zna šta je ona učinila.“
Članom 46. stav 2 Ustava FBiH određeno je da država jamči jednakost muškaraca i žena u svim pravima; zakonsko prepoznavanje femicida zapravo je zakašnjela provedba ustavne norme. No, pravo ne završava ustavom. Odlukom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Opuz protiv Turske(2009) presuđeno je da je država odgovorna kad ne spriječi rodno utemeljeno ubistvo uprkos ranijim prijavama. Taj standard postao je mjerilo i za nas, jer smo potpisnici Istanbulske konvencije još od 2014. godine.
Kada budete čitali o novoj presudi za femicid, obratite pažnju na obrazloženje. Sud će morati utvrditi da je motiv bio rodno zasnovan, što često znači da će svako prethodno nasilje, ucjena ili kontrola biti sagledani kao dokaz. U praksi to znači veći fokus na digitalne tragove poruke, mejlovi, GPS-zapisi. Tu digitalnu forenziku pravosuđe mora tek naučiti, a to je područje gdje moje IT iskustvo ulazi u priču: nerijetko nalazim ključni dokaz u obrisanoj history-datoteci telefona.
Digitalna forenzika kao relativno nova naučna disciplina uspostavljena
1999. godine. Ona obezbeđuje pouzdane alate za istragu (tj. otkrivanje)
računarskog kriminala, čuvanje (upravljanje) digitalnih podataka, dokazivanje
(analizu) i ekspertsko svedočenje/veštačenje (prezentaciju) digitalnih dokaza
pred sudom. U slučaju kada je došlo do zloupotrebe IKT sistema odnosno
računarskog kriminala ili kada postoji potreba za upravljanjem računarskim
incidentom, odgovore će nam dati digitalna forenzika
Hoće li ovaj zakon okončati femicid? Neće, ali postavlja jasnu crvenu liniju. Država poručuje da je rodno motivirano ubistvo posebna kategorija zla, a advokati, moraju naučiti da tu kategoriju dokažu pred sudom. Žrtve su konačno dobile ime u zakonu; zadatak je da to ime ne ostane tek titula nad još jednim suhim statističkim redom.
Odvjetništvo.ba
Pravni izvori, stručne analize i praktični vodiči.
Sadržaj je informativnog i stručnog karaktera. Primjena prava zavisi od činjenica konkretnog predmeta i važećih propisa.