Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (ZOBS).

• Član 178. stav (4) i (5) su ključni. Oni kažu da će se smatrati da je vozač pod uticajem alkohola ili opojnih droga ako odbije da se podvrgne ispitivanju upotrebom odgovarajućih sredstava ili aparata, odnosno stručnom pregledu.
• Tu leži čitava zamka: zakonodavac je, svjestan potencijalnog izbjegavanja, postavio zakonsku fikciju. Fikcija je pravna pretpostavka koja se ne može pobiti. Odnosno, vaše odbijanje se tretira kao da ste pozitivni.

Zašto ovo nije bezuslovno? E, tu ulazimo u suštinu Sudska praksa je pokazala da nijedna pravna fikcija ne može stajati iznad ustavnog prava na pravično suđenje i dokazivanje. Zakon o prekršajima, a i Krivični zakon, garantuju da se postupak mora voditi na zakonit način, a svaki dokaz pribavljen nezakonito je ništav.

Ovdje dolazimo do Zakona o prekršajima FBiH (član 50.) koji regulira dokazni postupak i prava okrivljenog. Član 50. stav (1) kaže da se svi dokazi moraju prikupljati na zakonit način. Upravo ovo je vaša polazna tačka.

Primjer iz prakse: Slučaj vozača koji je odbio testiranje na licu mjesta. Policajci u zapisniku su naveli “odbio testiranje”, te je na osnovu toga vozaču izrečena kazna. Vozač, međutim, u žalbi navodi da je odbio testiranje zbog neadekvatnih uslova, jer je test bio neotpečaćen i jer mu nije dozvoljeno da ima svjedoka. On u žalbi dokazuje da je on, zapravo, tražio zakonito testiranje u stanici. Sud u tom slučaju ne može automatski primijeniti član 178. ZOBS-a, jer postoji sumnja u zakonitost postupka policijskih službenika.

Suptilne strategije i psihološki aspekt

1. Svjedok i snimanje: Iako ne postoji izričita zakonska odredba koja vozaču daje pravo na svjedoka izvan službenih osoba, te snimanje postupka, to je ustavno pravo na odbranu. Zašto? Zato što imate pravo da dokažete da se krši vaš procesni položaj. Policajci to znaju. Vaš zahtjev za svjedokom (advokatom, prijateljem) i snimanjem postupka stvara sumnju u regularnost. Upravo to je taj “pravni manevarski prostor” o kojem govorite.

2. Neispravan test: Ovo je apsolutno krucijalno. Zbog ovoga, uostalom, i postoje procedure. Svaki uređaj mora biti baždaren (kalibrisan) i ispravan. Test mora biti u zatvorenom, neoštećenom pakovanju. Ako u zapisnik unesete da je test bio neispravan, vi odbijanje testiranja niste izvršili iz razloga izbjegavanja, već iz razloga očigledne nezakonitosti postupka. To je odbrana koja je na sudu izuzetno jaka i policajci su je svjesni.

3. Test krvi i urina: Ovo je apsolutni zlatni standard. Zakon o prekršajima FBiH (član 53.) i relevantni pravilnici naglašavaju da je nalaz ovlaštene zdravstvene ustanove najjači dokaz o prisutnosti opojnih supstanci. On je taj koji u potpunosti može pobiti bilo kakav “brzi” test. Zato vaša insistiranje na tome nije samo vaša želja, već zahtjev za najvišim stepenom dokaza. Policajci, naravno, preferiraju brži i jednostavniji put, ali moraju ustuknuti pred zahtjevom koji je pravno utemeljen.

Pravni govor  razrada i proširenje

“Službeno izjavljujem da prihvatam svaku zakonsku obavezu testiranja, ali isključivo pod uslovima koji garantuju dokaznu zakonitost i ne dovode u pitanje moja ustavna prava. Budući da na licu mjesta ne mogu osigurati prisustvo svjedoka s moje strane, niti mi je omogućeno snimanje postupka radi osiguranja dokaza, smatram da se postupak provodi na način koji može ugroziti moja prava.

Stoga, pozivajući se na član 50. Zakona o prekršajima FBiH, tražim da se testiranje obavi u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi ili, u krajnjoj liniji, u prostorijama policijske stanice, uz prisustvo ljekara i svjedoka, te da mi se izda pisana potvrda o svakoj poduzetoj radnji. Također, zahtijevam da se u zapisnik o prekršaju unese moja primjedba da je razlog mog odbijanja testiranja na licu mjesta isključivo osiguravanje zakonitog postupka, a ne izbjegavanje kontrole ili prikrivanje prekršaja.”

Ovaj prošireni tekst ne samo da navodi vaše zahtjeve, već ih i pravno utemeljuje, što policajca stavlja u nezgodan položaj. On mora unijeti vaše izjave u zapisnik, a taj zapisnik je dokaz na sudu.

Konačno, vaša konstatacija da policajci često pristanu je najtačnija. To je zato što su svjesni da suci, u nedostatku besprijekornih dokaza, ne ustručavaju se obarati kazne. A oni nemaju vremena i resursa da se natežu po sudu zbog manjeg prekršaja, kada im se nudi alternativno rješenje koje je, na kraju krajeva, i sigurnije i pravno validnije.

Ovo je, dakle, pravna strategija par excellence. Ne radi se o izbjegavanju pravde, već o osiguravanju da pravda bude pravična. I to je suština dobrog advokatskog savjeta.