Kako Bayesova teorema, Monty Hallov problem i forenzi\u010dka DNK poma\u017eu da razlikujemo dokaz od pretpostavke<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pravni postupak ne utvr\u0111uje \u010dinjenice pukim ponavljanjem rije\u010di \u201eistina\u201c, nego ure\u0111enim ispitivanjem dokaza. Vjerovatno\u0107a pritom nije neprijatelj prava: relevantan dokaz mijenja stepen razumnog uvjerenja u neku tvrdnju. Problem nastaje kada se indicija predstavi kao kona\u010dan zaklju\u010dak, kada se statisti\u010dki podatak zamijeni vjerovatno\u0107om krivnje ili kada se \u201eslobodna ocjena\u201c koristi umjesto obrazlo\u017eenja. Ovaj tekst kroz doma\u0107e procesno pravo, Bayesovu teoremu, omjer vjerovatno\u0107a, Monty Hallov problem, DNK nalaze i iskaze svjedoka pokazuje kako pravno rasu\u0111ivanje mo\u017ee postati preciznije, provjerljivije i otpornije na povr\u0161ne zaklju\u010dke.<\/p>\r\n\r\n<\/div><\/div>\r\n\r\n\r\n\r\n
Slobodna ocjena dokaza ne zna\u010di slobodu od razloga. Sud ili organ ne mora dokazima dodjeljivati procente, ali mora pokazati put od dokaza do \u010dinjenice i od \u010dinjenice do pravnog zaklju\u010dka.<\/p><\/blockquote>\r\n\r\n\r\n\r\n
Uvod: najte\u017ei dio prava po\u010dinje tamo gdje prestaje tekst zakona<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pravni spor se rijetko dobija samo boljim poznavanjem \u010dlana zakona. Mnogo \u010de\u0161\u0107e prelama se na ti\u0161em, ali zahtjevnijem pitanju: \u0161ta se zaista dogodilo i koliko pouzdano to mo\u017eemo zaklju\u010diti iz onoga \u0161to nam je ostalo na raspolaganju?<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Ve\u0107 neko vrijeme intenzivno se bavim odnosom dokaza i vjerovatno\u0107e. \u0160to se dublje ulazi u tu temu, postaje jasnije koliko se lako pravni zaklju\u010dak mo\u017ee pretvoriti u pretpostavku kojoj je samo dato ozbiljno ime. Problem je naro\u010dito izra\u017een kada se neko slu\u017ei rije\u010dima poput \u201elogi\u010dno\u201c, \u201eo\u010digledno\u201c ili \u201evjerovatno\u201c, a ne obja\u0161njava koje \u010dinjenice taj zaklju\u010dak podr\u017eavaju, koje mu proturje\u010de i zbog \u010dega su odba\u010dena druga razumna obja\u0161njenja.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Jo\u0161 je te\u017ee kada takvo zaklju\u010divanje dolazi od osobe \u010dija odluka proizvodi pravne posljedice. Tada nije dovoljno re\u0107i da je zaklju\u010dak povr\u0161an. Potrebno je ta\u010dno pokazati gdje je misaoni lanac prekinut: je li dokaz nezakonit, nerelevantan ili slab; je li iz \u010dinjenice izveden zaklju\u010dak koji ona ne mo\u017ee nositi; je li zanemarena alternativna hipoteza; ili je primijenjen pogre\u0161an standard dokazivanja.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pravnici, kao i svi ljudi, prirodno lak\u0161e raspravljaju o \u010distim pravnim pitanjima. Ugodnije je govoriti o krajnjoj nu\u017edi, zabludi, ni\u0161tavosti ili nadle\u017enosti nego zaroniti u nepregledno more proturje\u010dnih iskaza, tragova, vremena, motiva i mogu\u0107ih scenarija. Na tom mjestu prestaje udobno pravni\u010dko nadmudrivanje, a po\u010dinje te\u017eak zanat rekonstrukcije pro\u0161losti.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Ovaj tekst nije poku\u0161aj da se sudnica pretvori u laboratorij niti da se pravna odluka svede na jednu formulu. Njegova je namjera skromnija i, vjerujem, korisnija: pokazati kako nas pravilno razumijevanje vjerovatno\u0107e mo\u017ee za\u0161tititi od pogre\u0161ne intuicije, preuranjenog zaklju\u010dka i privida sigurnosti. Bayesova teorema, omjer vjerovatno\u0107a, Monty Hallov problem i savremena forenzi\u010dka DNK nisu zamjena za pravo. Oni su alati za disciplinovanije mi\u0161ljenje o dokazima.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
1. Dokaz nije isto \u0161to i zaklju\u010dak<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
U govoru se rije\u010d \u201edokaz\u201c \u010desto koristi kao da ozna\u010dava zavr\u0161enu stvar. Ka\u017eemo: postoji DNK, postoji uplata, postoji svjedok, postoji fotografija \u2014 dakle, tvrdnja je dokazana. U pravnom rasu\u0111ivanju izme\u0111u nalaza i zaklju\u010dka, me\u0111utim, stoji nekoliko odvojenih pitanja.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
Pitanje<\/th> \u0160ta se zapravo ispituje<\/th><\/tr>\r\n Dopu\u0161tenost<\/td> Je li dokaz pribavljen i izveden na zakonit na\u010din?<\/td><\/tr>\r\n Relevantnost<\/td> \u010cini li dokaz neku pravno va\u017enu \u010dinjenicu vjerovatnijom ili manje vjerovatnom?<\/td><\/tr>\r\n Dokazna snaga<\/td> Koliko sna\u017eno dokaz govori u prilog jednoj tvrdnji u odnosu na razumnu alternativu?<\/td><\/tr>\r\n Dostatnost<\/td> Je li cjelina dokaza pre\u0161la standard koji va\u017ei za konkretnu odluku?<\/td><\/tr>\r\n<\/tbody><\/table><\/figure>\r\n\r\n\r\n\r\n Ove razine ne treba mije\u0161ati. Zakonito pribavljen dokaz mo\u017ee biti gotovo neva\u017ean. Veoma relevantan dokaz mo\u017ee biti nepouzdan. Pouzdan nalaz mo\u017ee sna\u017eno potvrditi jednu usku \u010dinjenicu, a da ne dokazuje krajnju pravnu tvrdnju. DNK profil, naprimjer, mo\u017ee veoma sna\u017eno govoriti o tome \u010diji je biolo\u0161ki trag, ali mnogo manje o tome kada je trag ostavljen, kako je prenesen i ko je izvr\u0161io krivi\u010dno djelo.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Isto vrijedi za nov\u010danu uplatu. Ona mo\u017ee pouzdano dokazati da je odre\u0111eni iznos pre\u0161ao s jednog ra\u010duna na drugi. Sama po sebi ne mora dokazati pravni osnov uplate. Mo\u017ee se raditi o zakupnini, vra\u0107anju duga, poklonu, zajedni\u010dkom tro\u0161ku ili pogre\u0161noj transakciji. Dokaz transakcije nije automatski dokaz ugovora o zakupu.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Prva obaveza pravnika zato nije da pita: \u201eImam li dokaz?\u201c, nego: \u201eKoju ta\u010dno tvrdnju ovaj dokaz mo\u017ee potvrditi, a koju ne mo\u017ee?\u201c<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
2. Standard dokazivanja zavisi od vrste odluke<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Vjerovatno\u0107a nema jednaku pravnu ulogu u svakom postupku. Nije precizno svesti doma\u0107e pravo na formulu prema kojoj krivi\u010dni postupak tra\u017ei dokazivanje izvan razumne sumnje, gra\u0111anski prete\u017enu vjerovatno\u0107u, a upravni nekakvu op\u0107u \u201eobjektivnost\u201c. Propisi su nijansiraniji.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
Podru\u010dje<\/th> Osnovni zahtjev<\/th> Va\u017ena napomena<\/th><\/tr>\r\n Krivi\u010dna osuda<\/td> Krivnja mora biti dokazana izvan razumne sumnje<\/td> To nije fiksni matemati\u010dki procenat; za istragu, optu\u017enicu ili pritvor va\u017ee ni\u017ei procesni pragovi<\/td><\/tr>\r\n Op\u0107a parnica u FBiH<\/td> Odlu\u010dne \u010dinjenice utvr\u0111uju se sa sigurno\u0161\u0107u, a rizik nedokazanosti raspore\u0111uje se pravilima o teretu dokazivanja<\/td> Poseban propis mo\u017ee tra\u017eiti samo da se \u010dinjenica u\u010dini vjerovatnom<\/td><\/tr>\r\n Upravni postupak u FBiH<\/td> Organ mora utvrditi pravo stanje stvari i sve pravno relevantne \u010dinjenice<\/td> Odlu\u010divanje na osnovu same vjerovatno\u0107e dopu\u0161teno je samo kada to propis izri\u010dito predvi\u0111a<\/td><\/tr>\r\n Upravni spor u FBiH<\/td> Sud utvr\u0111uje \u010dinjenice i primjenjuje pravila o teretu dokazivanja kada \u010dinjenicu ne mo\u017ee utvrditi sa sigurno\u0161\u0107u<\/td> Upravni spor ne treba poistovje\u0107ivati s postupkom pred organom uprave<\/td><\/tr>\r\n<\/tbody><\/table><\/figure>\r\n\r\n\r\n\r\n 2.1. Krivi\u010dni postupak: sumnja ima razli\u010dite uloge<\/h3>\r\n\r\n\r\n\r\n
Zakon o krivi\u010dnom postupku Bosne i Hercegovine u \u010dlanu 3. propisuje pretpostavku nevinosti i pravilo da se sumnja o postojanju \u010dinjenica koje \u010dine obilje\u017eja krivi\u010dnog djela ili o kojima zavisi primjena krivi\u010dnog zakonodavstva rje\u0161ava u korist optu\u017eenog. \u010clan 281. nala\u017ee savjesnu ocjenu svakog dokaza pojedina\u010dno i u vezi s ostalim dokazima. Odgovaraju\u0107e odredbe ZKP-a FBiH nalaze se u \u010dl. 3, 16. i 296, dok \u010dlan 299. ta\u010dka c) predvi\u0111a osloba\u0111aju\u0107u presudu kada nije dokazano da je optu\u017eeni po\u010dinio djelo za koje se optu\u017euje.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Izraz \u201eizvan razumne sumnje\u201c nije poziv sudiji da odredi procenat svoje uvjerenosti. On zahtijeva da osuda po\u010diva na cjelini dokaza koja isklju\u010duje razumnu, konkretnu i dokazima utemeljenu alternativu. \u010cista mogu\u0107nost nije dovoljna da stvori razumnu sumnju, ali ni subjektivna sigurnost sudije nije dovoljna da tu sumnju ukloni.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Treba razlikovati sumnju kao po\u010detak postupanja od dokaza kao osnove za osudu. Informacija mo\u017ee biti dovoljna da opravda provjeru. Skup \u010dinjenica mo\u017ee dosti\u0107i prag osnovane sumnje potreban za odre\u0111enu procesnu radnju. Ali ono \u0161to opravdava istragu ne mora opravdati optu\u017enicu, a ono \u0161to opravdava optu\u017enicu ne mora opravdati osu\u0111uju\u0107u presudu.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
2.2. Parni\u010dni postupak: nije svaka parnica \u201e51 prema 49\u201c<\/h3>\r\n\r\n\r\n\r\n
U popularnim prikazima \u010desto se tvrdi da se u gra\u0111anskim stvarima uvijek odlu\u010duje po \u201eprete\u017enoj vjerovatno\u0107i\u201c. Takva formulacija nije op\u0107e pravilo ZPP-a FBiH. Prema \u010dlanu 123, stranke dokazuju \u010dinjenice na kojima zasnivaju zahtjeve i prigovore, dok \u010dlan 126. upu\u0107uje sud da, kada odre\u0111enu \u010dinjenicu ne mo\u017ee utvrditi sa sigurno\u0161\u0107u, odlu\u010di primjenom pravila o teretu dokazivanja.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Vjerovatno\u0107a, pa i prete\u017ena vjerovatno\u0107a, mo\u017ee biti pravno dovoljan prag kada poseban propis tako odredi. Dobar primjer daje Zakon o zabrani diskriminacije BiH: kada tu\u017eilac u\u010dini vjerovatnim da je do\u0161lo do diskriminacije, teret dokazivanja prelazi na tu\u017eenog. Vrhovni sud FBiH u svojoj je praksi objasnio da \u201eprete\u017ena vjerovatno\u0107a\u201c zna\u010di da je postojanje diskriminacije izglednije od njenog nepostojanja. To je poseban re\u017eim, a ne automatski standard za svaku gra\u0111ansku stvar.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
2.3. Upravni postupak: vjerovatno\u0107a je izuzetak, ne pre\u010dica<\/h3>\r\n\r\n\r\n\r\n
U Zakonu o upravnom postupku FBiH na\u010delo materijalne istine nalazi se u \u010dlanu 7, a ne u \u010dlanu 10. \u010clan 8. \u0161titi pravo stranke da se izjasni o \u010dinjenicama i okolnostima va\u017enim za rje\u0161enje, dok \u010dlan 9. ure\u0111uje savjesnu i bri\u017eljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. \u010clanovi 133\u2013135. obavezuju organ da prije dono\u0161enja rje\u0161enja utvrdi sve odlu\u010dne \u010dinjenice, \u010dlan 157. ka\u017ee da se \u010dinjenice na kojima se rje\u0161enje zasniva utvr\u0111uju dokazima, a \u010dlan 207. zahtijeva da obrazlo\u017eenje poka\u017ee utvr\u0111eno \u010dinjeni\u010dno stanje, razloge ocjene dokaza i pravni osnov odluke.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
ZUP FBiH poznaje situacije u kojima je dovoljno da \u010dinjenice budu u\u010dinjene vjerovatnim, ali to nisu op\u0107a vrata za odlu\u010divanje po dojmu. \u010clan 160. izri\u010dito ve\u017ee takvo dokazivanje za slu\u010dajeve u kojima propis dopu\u0161ta da se stvar rije\u0161i na osnovu vjerovatno\u0107e. Sli\u010dne iznimke postoje u pojedinim skra\u0107enim ili hitnim postupanjima. Pravilo ostaje utvr\u0111ivanje pravog stanja stvari; vjerovatno\u0107a je zakonski odre\u0111ena iznimka.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Va\u017eno je razlikovati slobodnu ocjenu dokaza od upravne diskrecije. Slobodna ocjena dokaza odnosi se na zaklju\u010divanje o \u010dinjenicama. Rje\u0161avanje po slobodnoj ocjeni, kada ga zakon dopu\u0161ta, odnosi se na izbor izme\u0111u vi\u0161e pravno dopu\u0161tenih odluka. Ni jedno ni drugo nije ovla\u0161tenje za proizvoljnost.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
2.4. Upravni spor: kontrola \u010dinjenica i razloga<\/h3>\r\n\r\n\r\n\r\n
Kada se upravni akt osporava pred sudom, nije dovoljno navesti da se stranka ne sla\u017ee s ocjenom organa. Potrebno je pokazati konkretnu gre\u0161ku: da pravila postupka nisu po\u0161tovana, da je \u010dinjeni\u010dno stanje nepotpuno ili nepravilno utvr\u0111eno, da je iz pravilno utvr\u0111enih \u010dinjenica izveden pogre\u0161an zaklju\u010dak ili da je pogre\u0161no primijenjeno materijalno pravo.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Upravo zato su obrazlo\u017eenje i provjerljivost zaklju\u010dka presudni. Ako organ napi\u0161e samo da je \u201ena osnovu svih dokaza utvrdio\u201c neku \u010dinjenicu, a ne objasni koji dokaz podr\u017eava koji dio zaklju\u010dka i za\u0161to su suprotni navodi odba\u010deni, stranka i sud nemaju \u0161ta stvarno kontrolisati.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
3. Slobodna ocjena dokaza nije sloboda od logike<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pojam slobodne ocjene dokaza ponekad se pogre\u0161no razumije kao pravo sudije ili slu\u017ebene osobe da izabere verziju koja joj djeluje uvjerljivije. Su\u0161tina je obrnuta. Sistem slobodne ocjene osloba\u0111a odlu\u010dioca formalnih pravila prema kojima bi odre\u0111eni dokaz unaprijed imao zadatu snagu, ali mu istovremeno name\u0107e ve\u0107u obavezu obrazlaganja.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu AP-1603\/05 naglasio je da slobodna ocjena dokaza nije apsolutna i da mora biti ograni\u010dena principima logike i op\u0107eg \u017eivotnog iskustva. Subjektivno uvjerenje nije dovoljno; sud mora dati sadr\u017eajne razloge zbog kojih jednom iskazu vjeruje, a drugom ne. U predmetu AP-1478\/20 ponovljena je va\u017enost logi\u010dke povezanosti svih dokaza i pravila da teret dokazivanja krivnje ostaje na tu\u017eila\u0161tvu.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Dobro obrazlo\u017eena odluka zato mora omogu\u0107iti \u010ditaocu da prati najmanje \u010detiri koraka:<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
- Koja je pravno va\u017ena \u010dinjenica bila sporna?<\/li>\r\n
- Koji su dokazi izvedeni u vezi s njom?<\/li>\r\n
- Za\u0161to su neki dokazi prihva\u0107eni, a drugi odbijeni ili ograni\u010deni?<\/li>\r\n
- Kako iz prihva\u0107enih dokaza proizlazi ba\u0161 utvr\u0111ena \u010dinjenica, a zatim i pravna posljedica?<\/li>\r\n<\/ol>\r\n\r\n\r\n\r\n
Ako nedostaje tre\u0107i ili \u010detvrti korak, odluka \u010desto sadr\u017ei rezultat, ali ne i rasu\u0111ivanje. Tada formula \u201epo slobodnom uvjerenju\u201c samo prikriva prazninu.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
4. Bayesova teorema: novi dokaz mijenja sliku, ali ne stvara istinu<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Bayesova teorema formalizuje ne\u0161to \u0161to u svakodnevnom razmi\u0161ljanju stalno \u010dinimo: kada saznamo novu \u010dinjenicu, mijenjamo procjenu ranije tvrdnje. Njena osnovna forma glasi:<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
P(H | E) = P(E | H) \u00d7 P(H) \/ P(E)<\/strong><\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
H ozna\u010dava hipotezu, a E dokaz. P(H) je po\u010detna vjerovatno\u0107a hipoteze prije novog dokaza; P(H | E) je vjerovatno\u0107a hipoteze nakon \u0161to je dokaz uzet u obzir.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
U forenzi\u010dkom radu \u010desto je prakti\u010dniji omjer vjerovatno\u0107a, poznat kao likelihood ratio ili LR:<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
LR = P(E | H\u2081) \/ P(E | H\u2082)<\/strong><\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
On poredi koliko je posmatrani dokaz o\u010dekivan ako je ta\u010dna prva hipoteza u odnosu na to koliko je o\u010dekivan ako je ta\u010dna druga. Ako je LR ve\u0107i od 1, dokaz podr\u017eava H\u2081 u odnosu na H\u2082; ako je manji od 1, podr\u017eava H\u2082; ako je jednak 1, dokaz ih ne razlikuje.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Najva\u017enije je razumjeti \u0161ta LR ne govori. On ne predstavlja vjerovatno\u0107u krivnje. Ne govori da je hipoteza \u201eLR puta vjerovatnija\u201c u kona\u010dnom smislu. On samo pokazuje koliko odre\u0111eni dokaz mijenja odnos izme\u0111u dvije precizno postavljene hipoteze. Bayesova veza mo\u017ee se sa\u017eeti ovako:<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Naknadni izgledi = po\u010detni izgledi \u00d7 omjer vjerovatno\u0107a dokaza<\/strong><\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Zato isti dokaz ne mora proizvesti isti kona\u010dni zaklju\u010dak u dva razli\u010dita slu\u010daja. Ako je, u \u010disto matemati\u010dkoj ilustraciji, LR nekog dokaza 1,8, a po\u010detna vjerovatno\u0107a hipoteze 50%, naknadna vjerovatno\u0107a bila bi pribli\u017eno 64,3%. Ako je po\u010detna vjerovatno\u0107a samo 1%, isti LR vodi do pribli\u017eno 1,8%, a ne do 64,3%. Dokaz je u oba slu\u010daja jednako sna\u017ean u odnosu na postavljene hipoteze, ali po\u010detni kontekst nije isti.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Ovaj primjer nije recept za presu\u0111ivanje. Po\u010detne vjerovatno\u0107e u stvarnim predmetima \u010desto se ne mogu pouzdano broj\u010dano odrediti, dok pravni standardi nisu svedeni na procente. Korist Bayesovog pristupa zato nije u tome da sudija na kraju napi\u0161e decimalni broj, nego da se prisili postaviti prava pitanja: koliko je ovaj dokaz o\u010dekivan ako je tvrdnja ta\u010dna, koliko ako nije, i jesam li ozbiljno ispitao obje mogu\u0107nosti?<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Zamjena uslovnih vjerovatno\u0107a: \u010desta i opasna gre\u0161ka<\/h3>\r\n\r\n\r\n\r\n
Posebno je opasna takozvana tu\u017eila\u010dka gre\u0161ka, odnosno zamjena uslovnih vjerovatno\u0107a. Ako vje\u0161tak ka\u017ee da je vjerovatno\u0107a odre\u0111enog DNK profila kod slu\u010dajno odabrane, nepovezane osobe jedan prema milijardu, iz toga ne slijedi da je vjerovatno\u0107a nevinosti osumnji\u010denog jedan prema milijardu.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Prva tvrdnja govori o vjerovatno\u0107i dokaza pod odre\u0111enom hipotezom. Druga bi govorila o vjerovatno\u0107i hipoteze nakon svih dokaza. To nisu ista pitanja. Izme\u0111u njih stoje bazna stopa, na\u010din izbora osumnji\u010denog, mogu\u0107nost srodstva, gre\u0161ke, kontaminacije, mje\u0161avine tragova i svi ostali dokazi u predmetu.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
5. Monty Hall: surova matematika i nepouzdana intuicija<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Monty Hallov problem poznat je po tome \u0161to ispravan rezultat ve\u0107ini ljudi u po\u010detku djeluje pogre\u0161no. Takmi\u010dar bira jedna od troja vrata. Iza jednih je automobil, a iza dvoja koza. Voditelj zna gdje je automobil, uvijek otvara jedna neizabrana vrata iza kojih je koza i zatim uvijek nudi takmi\u010daru mogu\u0107nost da promijeni izbor.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Ako takmi\u010dar ostane pri prvom izboru, pobje\u0111uje samo kada je automobil izabrao odmah \u2014 u jednoj od tri mogu\u0107e situacije. Ako promijeni vrata, pobje\u0111uje kada je prvobitno izabrao kozu \u2014 u dvije od tri situacije. Dugoro\u010dno, strategija ostanka daje vjerovatno\u0107u 1\/3, a strategija promjene 2\/3.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
To ne zna\u010di da je promjena \u201esigurno ta\u010dan odgovor\u201c u svakom pojedina\u010dnom poku\u0161aju. Promjena mo\u017ee izgubiti. Zna\u010di samo da pod ta\u010dno navedenim pravilima dvostruko \u010de\u0161\u0107e pobje\u0111uje. Ako voditelj ne zna gdje je nagrada, vrata otvara slu\u010dajno ili ne nudi uvijek promjenu, ra\u010dun se mijenja.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Upravo je tu pravna vrijednost ovog primjera. Informacija da su jedna vrata otvorena nema dokaznu snagu sama po sebi; ona zavisi od mehanizma kojim su vrata izabrana. Voditelj nije slu\u010dajno pokazao kozu. Znao je gdje je automobil i postupao prema pravilu.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
I u sudnici dokazna vrijednost informacije zavisi od na\u010dina na koji je nastala, bila odabrana ili sa\u010duvana. Je li policija fotografiju prona\u0161la u unaprijed odre\u0111enoj provjeri ili tek nakon pretra\u017eivanja hiljada zapisa? Je li svjedok osumnji\u010denog sam prepoznao ili mu je prethodno pokazana samo jedna fotografija? Je li statisti\u010dki podatak izabran prije analize ili zato \u0161to jedini odgovara \u017eeljenom zaklju\u010dku?<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pouka Monty Halla nije da zaklju\u010dak treba mijenjati nakon svakog novog dokaza. Pouka je da zaklju\u010dak treba ponovo odmjeriti prema sadr\u017eaju dokaza i, jednako va\u017eno, prema mehanizmu kojim je dokaz nastao.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
6. DNK pored mrtvog tijela: sna\u017ean nalaz, pogre\u0161no pitanje<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Kada se u medijima ili sudnici izgovori \u201eDNK\u201c, \u010desto se stvara dojam kona\u010dnosti: 99,9%, nema gre\u0161ke, slu\u010daj je zavr\u0161en. Takav dojam mije\u0161a najmanje \u010detiri razli\u010dita nivoa pitanja.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
Nivo pitanja<\/th> Primjer<\/th><\/tr>\r\n Podizvorni nivo<\/td> Je li osoba B doprinositelj DNK profilu iz uzorka?<\/td><\/tr>\r\n Izvorni nivo<\/td> Potje\u010de li krv, slina ili drugo biolo\u0161ko tkivo od osobe B?<\/td><\/tr>\r\n Nivo aktivnosti<\/td> Je li trag dospio na predmet tokom napada ili ranijim, nevinim kontaktom?<\/td><\/tr>\r\n Nivo krivi\u010dnog djela<\/td> Je li osoba B izvr\u0161ila ubistvo?<\/td><\/tr>\r\n<\/tbody><\/table><\/figure>\r\n\r\n\r\n\r\n DNK analiza mo\u017ee izuzetno sna\u017eno odgovoriti na prvo, a ponekad i na drugo pitanje. Ipak mo\u017ee ostati slaba, neutralna ili dvosmislena kada je stvarno sporno kako je, kada i u vezi s kojom aktivno\u0161\u0107u trag dospio na mjesto pronalaska.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Zamislimo da je mrtvo tijelo prona\u0111eno u napu\u0161tenoj zgradi, a na rukavu \u017ertve otkriven DNK osobe B. Inspektor zaklju\u010duje: \u201eB je ubica.\u201c Taj zaklju\u010dak preska\u010de vi\u0161e nu\u017enih koraka.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Prvo treba pitati \u0161ta je ta\u010dno analizirano. Je li rije\u010d o jasnom pojedina\u010dnom profilu ili mje\u0161avini vi\u0161e osoba? Iz koje vrste biolo\u0161kog materijala potje\u010de trag? Kolika je koli\u010dina i kako je raspore\u0111ena? Je li mjesto uzorkovanja u skladu s navodnom radnjom?<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Zatim dolazi pitanje aktivnosti. Je li B imao zakonit kontakt sa \u017ertvom ranije tog dana? Je li odje\u0107u mogao dodirnuti posredno? Je li neko ko je imao kontakt s B potom dodirnuo \u017ertvu? Koliko je vjerovatan sekundarni prijenos u datim okolnostima? Koliko trag opstaje na toj podlozi? Postoji li mogu\u0107nost laboratorijske ili terenske kontaminacije i je li lanac \u010duvanja uredno dokumentovan?<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Tek nakon toga dolaze drugi dokazi: vrijeme smrti, lokacija telefona, snimci, tragovi borbe, povrede, motiv, komunikacija, svjedoci i pona\u0161anje nakon doga\u0111aja. DNK nalaz nije \u201esamo indicija\u201c u smislu da nije dokaz. On jeste dokaz. Ali njegov domet zavisi od pitanja na koje se njime odgovara.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Sli\u010dan je primjer no\u017ea prona\u0111enog u ku\u0107i iz koje bje\u017ee tri osobe. DNK jedne osobe na dr\u0161ci mo\u017ee biti o\u010dekivan ako je ona koristila no\u017e tokom djela, ali i ako je no\u017e ranije upotrebljavala u kuhinji. Da bismo procijenili snagu nalaza, moramo uporediti te konkurentske aktivnosti, a ne samo ponoviti da se profil podudara.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
DNK bez vremena je kao potpis bez ugovora<\/h3>\r\n\r\n\r\n\r\n
Potpis mo\u017ee pouzdano pokazati ko je potpisao papir, ali bez ostatka dokumenta ne znamo na \u0161ta je osoba pristala. Sli\u010dno tome, DNK \u010desto nosi identitet izvora, ali ne nosi datum, sat ni pravnu kvalifikaciju. Pri\u010du o djelu ne govori trag sam. Pri\u010du gradimo mi, a zato mora biti provjerljiva.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
7. Svjedok: uvjerljiv nastup nije mjera istine<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pravna praksa dugo je pridavala veliku va\u017enost pona\u0161anju svjedoka: pogledu, nervozi, pauzama, sigurnosti glasa ili koli\u010dini detalja. Takve osobine mogu biti dio neposrednog dojma, ali nisu pouzdan detektor la\u017ei. Iskren svjedok mo\u017ee biti upla\u0161en, zbunjen i nedosljedan. Neiskren svjedok mo\u017ee biti smiren, uvje\u017eban i vrlo uvjerljiv.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pam\u0107enje nije videozapis koji se po potrebi ponovo pusti. Ono je rekonstruktivno: na njega uti\u010du uslovi opa\u017eanja, protok vremena, kasnije informacije, razgovori s drugim osobama, sugestivna pitanja i vlastita o\u010dekivanja. Dosljednost zato nije automatski dokaz istine, kao \u0161to svaka razlika nije automatski dokaz la\u017ei.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pri ocjeni iskaza korisnije je ispitati:<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
- je li svjedok imao stvarnu mogu\u0107nost da vidi, \u010duje i zapamti doga\u0111aj;<\/li>\r\n
- koliko je vremena pro\u0161lo do prvog iskaza;<\/li>\r\n
- jesu li pitanja bila otvorena ili sugestivna;<\/li>\r\n
- je li svjedok prije iskaza bio izlo\u017een tu\u0111im verzijama, fotografijama ili medijskim informacijama;<\/li>\r\n
- ima li interes, odnos ili motiv koji mo\u017ee uticati na iskaz;<\/li>\r\n
- jesu li klju\u010dni dijelovi iskaza unutra\u0161nje koherentni;<\/li>\r\n
- potvr\u0111uju li ih nezavisni materijalni tragovi.<\/li>\r\n<\/ul>\r\n\r\n\r\n\r\n
Zamislimo tri svjedoka. Prvi tvrdi da je osoba bila u kafi\u0107u u 19 sati, drugi da je bila kod ku\u0107e, a tre\u0107i da su zajedno gledali utakmicu u kladionici. Nije dovoljno odabrati onoga koji govori najsigurnije. Potrebno je provjeriti ra\u010dune, videosnimke, lokacijske podatke, vrijeme poruka, raspored utakmice, mogu\u0107nost gre\u0161ke u datumu i me\u0111usobnu zavisnost njihovih informacija.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Tri iskaza nisu nu\u017eno tri nezavisna dokaza. Ako su svjedoci prije saslu\u0161anja zajedno razgovarali, njihova podudarnost mo\u017ee potjecati iz zajedni\u010dkog izvora, a ne iz tri samostalna sje\u0107anja. Matemati\u010dki re\u010deno, zavisni dokazi ne smiju se ra\u010dunati kao da su nezavisni. Pravno re\u010deno, broj svjedoka ne mo\u017ee zamijeniti kvalitet njihove spoznaje.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
8. Kada inspektor od indicije napravi \u010dinjenicu<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
U upravnom postupku gre\u0161ka \u010desto ne izgleda dramati\u010dno. Ona se pojavi u jednoj re\u010denici obrazlo\u017eenja: \u201eNa osnovu utvr\u0111enih okolnosti zaklju\u010deno je da je nekretnina izdavana.\u201c Problem nastaje kada \u201eokolnosti\u201c nisu navedene, kada nije obja\u0161njena veza s izdavanjem ili kada se od stranke o\u010dekuje da dokazuje da sumnja organa nije ta\u010dna.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pretpostavimo da organ raspola\u017ee podatkom da su u stanu zate\u010dene druge osobe i da je vlasnik primio jednu uplatu. To mo\u017ee opravdati dalju provjeru. Ne mora biti dovoljno za zaklju\u010dak da je zaklju\u010den ugovor o zakupu ili ostvarena neprijavljena prihodovna korist.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Razumno ispitivanje tra\u017eilo bi odgovore na pitanja: postoji li oglas za izdavanje, ugovor, ponavljanje uplata, svrha pla\u0107anja, prijava gostiju ili stanara, komunikacija o cijeni i trajanju boravka, iskazi osoba koje su zate\u010dene, potro\u0161nja koja odgovara kontinuiranom kori\u0161tenju te druga obilje\u017eja koja razlikuju zakup od posjete, porodi\u010dnog boravka, \u010duvanja stana ili vra\u0107anja duga.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Bayesovski na\u010din mi\u0161ljenja ovdje ne zna\u010di da inspektor mora napisati formulu. Zna\u010di da mora razlikovati dvije hipoteze:<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
- H\u2081: nekretnina je izdavana uz naknadu;<\/li>\r\n
- H\u2082: prisustvo osoba i uplata imaju drugo razumno obja\u0161njenje.<\/li>\r\n<\/ul>\r\n\r\n\r\n\r\n
Zatim treba pitati koliko su zate\u010dene okolnosti o\u010dekivane pod svakom hipotezom. Ako se ista okolnost gotovo jednako \u010desto pojavljuje i kada izdavanja nema, njena dokazna snaga je mala. Ako se vi\u0161e me\u0111usobno nezavisnih podataka dosljedno uklapa u zakup, a te\u0161ko u alternativno obja\u0161njenje, ukupna slika postaje sna\u017enija.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Organ ne smije prazninu u vlastitim dokazima pretvoriti u du\u017enost stranke da pobije neodre\u0111enu sumnju. U postupku pokrenutom po slu\u017ebenoj du\u017enosti, naro\u010dito kada se zadire u prava ili name\u0107e obaveza, organ mora utvrditi zakonske pretpostavke za svoju odluku. Stranka, naravno, ima du\u017enost govoriti istinu, iznijeti \u010dinjenice na kojima zasniva svoj zahtjev i u\u010destvovati u dokazivanju. Ali pravo na izja\u0161njenje nije isto \u0161to i teret dokazivanja negativne \u010dinjenice koju je organ tek pretpostavio.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
9. Prakti\u010dni test za izvo\u0111enje i pobijanje dokaza<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Kada se predmet u\u010dini zamr\u0161enim, korisno je vratiti ga na niz kratkih pitanja. Ovaj test nije zakonska formula, ali poma\u017ee otkriti gdje je argument slab.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
- Koja je ta\u010dno tvrdnja sporna? Ne \u201eje li osumnji\u010deni sumnjiv\u201c, nego, naprimjer, \u201eje li upravo on dr\u017eao no\u017e u vrijeme napada\u201c.<\/li>\r\n
- Koji pravni standard va\u017ei za odluku koja se donosi? Osuda, pritvor, privremena mjera i upravno rje\u0161enje nemaju isti prag.<\/li>\r\n
- Je li dokaz zakonito pribavljen i pravilno izveden? Sna\u017ean sadr\u017eaj ne lije\u010di nezakonit na\u010din pribavljanja.<\/li>\r\n
- Na kojem nivou dokaz govori? Identitet izvora, aktivnost, namjera i krivnja nisu isto pitanje.<\/li>\r\n
- Koja je ozbiljna konkurentska hipoteza? Alternativa mora biti konkretna i uskla\u0111ena s \u010dinjenicama, a ne puka ma\u0161tovita mogu\u0107nost.<\/li>\r\n
- Koliko je dokaz o\u010dekivan pod svakom hipotezom? Ako se pojavljuje gotovo jednako \u010desto u oba scenarija, slabo ih razlikuje.<\/li>\r\n
- Kako je informacija nastala i kako je odabrana? Mehanizam selekcije mo\u017ee promijeniti njeno zna\u010denje, kao u Monty Hallovu problemu.<\/li>\r\n
- Jesu li dokazi zaista nezavisni? Tri medijska teksta koja prenose isti anonimni izvor nisu tri potvrde. Isto vrijedi za svjedoke koji su uskladili sje\u0107anja.<\/li>\r\n
- Postoji li rizik dvostrukog ra\u010dunanja? Jedna \u010dinjenica ne postaje dva dokaza samo zato \u0161to je opisana u dva dokumenta.<\/li>\r\n
- \u0160ta dokaz ne mo\u017ee pokazati? Ograni\u010denje nalaza jednako je va\u017eno kao njegov pozitivan rezultat.<\/li>\r\n
- Jesu li suprotni dokazi i navodi stvarno razmotreni? Pre\u0161u\u0107ivanje alternative nije njeno pobijanje.<\/li>\r\n
- Mo\u017ee li tre\u0107a osoba iz obrazlo\u017eenja rekonstruisati put do zaklju\u010dka? Ako ne mo\u017ee, zaklju\u010dak je neprovjerljiv.<\/li>\r\n<\/ol>\r\n\r\n\r\n\r\n
10. Naj\u010de\u0161\u0107e dokazne gre\u0161ke<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
Pogre\u0161an zaklju\u010dak<\/th> Precizniji pristup<\/th><\/tr>\r\n \u201eDNK se podudara, dakle osoba je po\u010dinilac.\u201c<\/td> Podudarnost prvo govori o izvoru traga; aktivnost i krivnja tra\u017ee dodatnu analizu.<\/td><\/tr>\r\n \u201eSamo jedna od milion osoba ima profil, pa je vjerovatno\u0107a nevinosti jedan prema milion.\u201c<\/td> To zamjenjuje P(E\u2223H) sa P(H\u2223E) i zanemaruje ostale dokaze i baznu stopu.<\/td><\/tr>\r\n \u201eNakon otvaranja vrata \u0161anse su 50:50.\u201c<\/td> U Monty Hallovu problemu rezultat zavisi od pravila i informisanog izbora voditelja.<\/td><\/tr>\r\n \u201eSvjedok je nervozan, zato la\u017ee.\u201c<\/td> Pona\u0161anje samo po sebi nije pouzdana mjera istine; ispituju se uslovi opa\u017eanja, pam\u0107enje i vanjska potvrda.<\/td><\/tr>\r\n \u201ePostoji mogu\u0107nost kontaminacije, zato DNK nema vrijednost.\u201c<\/td> Puka mogu\u0107nost nije dovoljna; procjenjuje se realnost kontaminacije i o\u010dekivanost nalaza pod konkurentskim obja\u0161njenjima.<\/td><\/tr>\r\n \u201eSlobodna ocjena zna\u010di da sud mo\u017ee izabrati kome vjeruje.\u201c<\/td> Izbor mora biti savjestan, logi\u010dan, cjelovit i obrazlo\u017een.<\/td><\/tr>\r\n \u201ePrete\u017ena vjerovatno\u0107a va\u017ei u svakom gra\u0111anskom predmetu.\u201c<\/td> U FBiH op\u0107a parnica polazi od sigurnosti i tereta dokazivanja; sni\u017eeni prag mora imati pravni osnov.<\/td><\/tr>\r\n \u201eSumnja je dovoljna jer je postupak upravni, a ne krivi\u010dni.\u201c<\/td> ZUP tra\u017ei pravo stanje stvari; odlu\u010divanje na osnovu vjerovatno\u0107e dopu\u0161teno je samo u propisanim izuzecima.<\/td><\/tr>\r\n<\/tbody><\/table><\/figure>\r\n\r\n\r\n\r\n 11. Izme\u0111u matematike i pravde<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Matematika je, poput fizike, \u010desto surova prema na\u0161oj intuiciji. Ne zanima je \u0161ta nam djeluje prirodno. Monty Hall pokazuje da dvije zatvorene mogu\u0107nosti ne moraju biti jednako vjerovatne. Bayes pokazuje da isti dokaz mo\u017ee imati potpuno razli\u010dit u\u010dinak zavisno od po\u010detnog konteksta. Forenzi\u010dka statistika pokazuje da izrazito rijedak DNK profil nije isto \u0161to i izrazito mala vjerovatno\u0107a nevinosti.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Pravo, me\u0111utim, nije \u010dista matematika. Ono mora voditi ra\u010duna o dostojanstvu osobe, zakonitosti postupka, teretu dokazivanja, pravima odbrane, svrsi norme i posljedicama odluke. Zbog toga nije po\u017eeljno sudiji staviti kalkulator u ruke i zamijeniti obrazlo\u017eenje decimalnim brojem.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Ali iz \u010dinjenice da pravo nije matematika ne slijedi da mo\u017ee ignorisati logiku vjerovatno\u0107e. Upravo suprotno. Tamo gdje brojevi nisu dostupni, jo\u0161 je va\u017enije jasno definisati tvrdnje, porediti alternative, paziti na zavisnost dokaza i objasniti za\u0161to jedan scenario bolje odgovara cjelini \u010dinjenica.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Najve\u0107a korist teorije vjerovatno\u0107e nije u tome da proizvede privid nau\u010dne preciznosti. Njena korist je u intelektualnoj disciplini. Ona nas tjera da priznamo \u0161ta znamo, \u0161ta ne znamo i koji nas je dokaz zaista pomjerio od po\u010detne sumnje prema pouzdanom zaklju\u010dku.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Zaklju\u010dak: \u201emo\u017eda\u201c mo\u017ee otvoriti istragu, ali ne mo\u017ee zavr\u0161iti obrazlo\u017eenje<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
Dokazivanje je te\u017eak posao zato \u0161to pro\u0161lost ne mo\u017eemo ponoviti. Ostaju tragovi, iskazi, dokumenti i podaci, a od njih gradimo najpouzdaniju dopu\u0161tenu rekonstrukciju. Ta rekonstrukcija nikada ne smije po\u010divati samo na autoritetu osobe koja odlu\u010duje.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Sud i upravni organ ne moraju svakom dokazu dodijeliti broj. Moraju, me\u0111utim, pokazati za\u0161to dokaz podr\u017eava jednu verziju vi\u0161e od realnih alternativa, \u0161ta su u\u010dinili s protivnim \u010dinjenicama i zbog \u010dega cjelina dosti\u017ee ba\u0161 standard potreban za konkretnu odluku.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
DNK mo\u017ee biti izuzetno sna\u017ean dokaz, ali snaga odgovora zavisi od pitanja. Svjedok mo\u017ee biti iskren, a ipak pogrije\u0161iti. Vi\u0161e dokaza mo\u017ee potjecati iz istog izvora i samo stvarati privid potvrde. Nova informacija mo\u017ee potpuno promijeniti odnos vjerovatno\u0107a \u2014 ali samo ako razumijemo kako je nastala.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
\u201eMo\u017eda\u201c zato ima legitimno mjesto u pravu. Mo\u017ee probuditi sumnju, pokrenuti provjeru i otvoriti novu hipotezu. Ono \u0161to ne mo\u017ee jeste samo sebe pretvoriti u utvr\u0111enu \u010dinjenicu. Izme\u0111u \u201emo\u017eda\u201c i \u201edokazano\u201c mora stajati zakonit postupak, savjesna ocjena, logika, provjera alternativa i obrazlo\u017eenje koje mo\u017ee izdr\u017eati kritiku.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
To je granica izme\u0111u slobodne ocjene dokaza i proizvoljnosti. I upravo na toj granici naj\u010de\u0161\u0107e se odlu\u010duje ho\u0107e li pravo samo izgledati uvjerljivo ili \u0107e zaista slu\u017eiti istini i pravdi.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n
Bilje\u0161ke i izvori<\/h2>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
- Zakon o upravnom postupku FBiH \u2014 pre\u010di\u0161\u0107eni tekst s izmjenama, naro\u010dito \u010dl. 7\u201310, 133\u2013135, 157, 160, 200. i 207.<\/li>\r\n
- Zakon o krivi\u010dnom postupku Bosne i Hercegovine, naro\u010dito \u010dl. 3, 15, 281, 284. i 290.<\/li>\r\n
- Zakon o krivi\u010dnom postupku FBiH, naro\u010dito \u010dl. 3, 16, 296, 299. i 305.<\/li>\r\n
- Zakon o parni\u010dnom postupku FBiH \u2014 neslu\u017ebeni pre\u010di\u0161\u0107eni tekst na portalu pravosu\u0111a, naro\u010dito \u010dl. 123. i 126.<\/li>\r\n
- Zakon o upravnim sporovima FBiH, naro\u010dito \u010dl. 12. i 22.<\/li>\r\n
- Ustavni sud BiH, pregled prakse o obrazlo\u017eenoj presudi, uklju\u010duju\u0107i AP-1603\/05.<\/li>\r\n
- Ustavni sud BiH, obrazlo\u017eena presuda \u2014 III dio, uklju\u010duju\u0107i AP-1478\/20.<\/li>\r\n
- Vrhovni sud FBiH, 17 0 P 102192 23 Rev, 12. juni 2023., o standardu prete\u017ene vjerovatno\u0107e u predmetima diskriminacije.<\/li>\r\n
- Dennis V. Lindley, \u201eA Problem in Forensic Science\u201c, Biometrika, 64(2), 1977, str. 207\u2013213.<\/li>\r\n
- Michael O. Finkelstein i William B. Fairley, \u201eA Bayesian Approach to Identification Evidence\u201c, Harvard Law Review, 83, 1970, str. 489\u2013517.<\/li>\r\n
- National Institute of Standards and Technology, DNA Mixture Interpretation: A NIST Scientific Foundation Review, NIST IR 8351, 2024.<\/li>\r\n
- Royal Statistical Society i Inns of Court College of Advocacy, Statistics and Probability for Advocates: Understanding the Use of Statistical Evidence in Courts and Tribunals.<\/li>\r\n
- Royal Statistical Society, Assessing the Probative Value of DNA Evidence.<\/li>\r\n
- National Research Council, The Evaluation of Forensic DNA Evidence, naro\u010dito o zamjeni uslovnih vjerovatno\u0107a.<\/li>\r\n
- ISFG DNA Commission, smjernice o vrednovanju biolo\u0161kih dokaza na nivou aktivnosti, Forensic Science International: Genetics, 2020.<\/li>\r\n
- Steve Selvin, \u201eA Problem in Probability\u201c, The American Statistician, 29(1), 1975.<\/li>\r\n
- National Research Council, Identifying the Culprit: Assessing Eyewitness Identification, The National Academies Press, 2014.<\/li>\r\n
- Mihajlo Dika, \u201eO standardima utvr\u0111enosti \u010dinjenica u parni\u010dnom postupku\u201c, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 65(1), 2015.<\/li>\r\n<\/ol>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n\r\n\r\n\r\nTekst je stru\u010dnog i edukativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet za konkretan predmet.<\/em><\/p>\r\n\r\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Vjerovatno\u0107a mo\u017ee pomo\u0107i pravniku da preciznije odmjeri dokaze, ali ne mo\u017ee zamijeniti zakonit postupak, teret dokazivanja i obrazlo\u017eenu odluku.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1066,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[21],"tags":[24,25,22,26,27,23,29,28],"class_list":["post-1065","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dokazno-pravo","tag-bayesova-teorema","tag-dnk-dokaz","tag-dokazivanje","tag-monty-hall","tag-slobodna-ocjena-dokaza","tag-vjerovatnoca","tag-zkp-bih","tag-zup-fbih"],"rttpg_featured_image_url":{"full":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/mozda-nije-dovoljno-naslovna.png",1672,941,false],"landscape":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/mozda-nije-dovoljno-naslovna.png",1672,941,false],"portraits":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/mozda-nije-dovoljno-naslovna.png",1672,941,false],"thumbnail":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/mozda-nije-dovoljno-naslovna-150x150.png",150,150,true],"medium":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/mozda-nije-dovoljno-naslovna-300x169.png",300,169,true],"large":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/mozda-nije-dovoljno-naslovna-1024x576.png",1024,576,true],"1536x1536":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/mozda-nije-dovoljno-naslovna-1536x864.png",1536,864,true],"2048x2048":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/mozda-nije-dovoljno-naslovna.png",1672,941,false]},"rttpg_author":{"display_name":"admin","author_link":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/author\/odvjetnistvo\/"},"rttpg_comment":0,"rttpg_category":"Dokazno pravo<\/a>","rttpg_excerpt":"Vjerovatno\u0107a mo\u017ee pomo\u0107i pravniku da preciznije odmjeri dokaze, ali ne mo\u017ee zamijeniti zakonit postupak, teret dokazivanja i obrazlo\u017eenu odluku.","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1065","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1065"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1065\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1070,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1065\/revisions\/1070"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1066"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1065"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1065"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1065"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}