{"id":1074,"date":"2026-09-08T21:18:21","date_gmt":"2026-09-08T19:18:21","guid":{"rendered":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/?p=1074"},"modified":"2026-09-13T02:20:24","modified_gmt":"2026-09-13T00:20:24","slug":"srebrenica-1942-2026-narodi-nemaju-krivicni-dosje-ali-drustva-biraju-sta-ce-pamtiti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/2026\/09\/08\/srebrenica-1942-2026-narodi-nemaju-krivicni-dosje-ali-drustva-biraju-sta-ce-pamtiti\/","title":{"rendered":"Srebrenica 1942\u20132026: Narodi nemaju krivi\u010dni dosje \u2013 ali dru\u0161tva biraju \u0161ta \u0107e pamtiti"},"content":{"rendered":"

HISTORIJA, PRAVO I KULTURA SJE\u0106ANJA<\/strong><\/p>\n

Srebrenica nas suo\u010dava s dvjema razli\u010ditim historijskim poukama: hrabro\u0161\u0107u ljudi koji su 1942. za\u0161titili ugro\u017eene kom\u0161ije i genocidom po\u010dinjenim 1995. godine. Javno odavanje po\u010dasti Ratku Mladi\u0107u u Beogradu 2026. ponovo otvara pitanje odnosa prema toj pro\u0161losti. Odgovor ne smije biti kolektivna krivica, nego dosljedno utvr\u0111ivanje individualne odgovornosti i po\u0161tovanje \u017ertava.<\/strong><\/p>\n

Pi\u0161e: Vedad Hanjali\u0107, diplomirani pravnik i IT in\u017eenjer
Glavni i odgovorni urednik portala odvjetnistvo.ba
8. septembra 2026.<\/em><\/p>\n

Srebrenica 1942: svjedo\u010danstvo gra\u0111anske hrabrosti<\/h2>\n

Prema historiografskom prikazu \u0160efka Sulejmanovi\u0107a, koji se oslanja i na istra\u017eivanje Senije Mili\u0161i\u0107, usta\u0161ke vlasti su 1942. u Srebrenici zato\u010dile oko 3.500 Srba, me\u0111u kojima su bili mu\u0161karci, \u017eene i djeca. U tom prikazu navodi se da je pripreman njihov pokolj, ali da je intervencijom lokalnih muslimana sprije\u010den. [1]<\/a><\/p>\n

Sulejmanovi\u0107 prenosi i porodi\u010dno svjedo\u010denje prema kojem je Nazif Klan\u010devi\u0107 saznao za planirano ubistvo zato\u010denika te obavijestio oca, imama Aliju ef. Klan\u010devi\u0107a. Uslijedila je intervencija uglednih gra\u0111ana kod usta\u0161kih vlasti u Srebrenici i Tuzli. Prema istom prikazu, iz Tuzle je stiglo nare\u0111enje da se zato\u010denici oslobode. Podatak o pribli\u017enom broju ugro\u017eenih i opis intervencije ovdje se prenose iz navedene literature, a ne na osnovu neposrednog uvida u izvorni arhivski zapisnik. [1]<\/a><\/p>\n

Vrijednost tog \u010dina nije u pripisivanju trajne moralne nadmo\u0107i jednoj zajednici. Ona je u odluci konkretnih ljudi da se suprotstave progonu svojih kom\u0161ija. Njihova vjera i pripadnost nisu ih sprije\u010dile da u ugro\u017eenom \u010dovjeku prepoznaju obavezu prema drugome.<\/p>\n

Takva pomo\u0107 ne stvara nasljedni dug zahvalnosti. Spa\u0161avanje \u017eivota ne mo\u017ee se pretvoriti u ra\u010dun koji \u0107e jednom biti ispostavljen potomcima spa\u0161enih. Njegov smisao upravo je u odsustvu takvog uslova: \u010dovjek se \u0161titi zato \u0161to je \u010dovjek, a ne zato \u0161to \u0107e njegova zajednica ne\u0161to uzvratiti.<\/p>\n

Historijsko pore\u0111enje bez kolektivne krivice<\/h2>\n

Povezivanje 1942. i 1995. zahtijeva poseban oprez. To su razli\u010diti doga\u0111aji, u razli\u010ditim okolnostima i s razli\u010ditim akterima. Pomo\u0107 pru\u017eena srpskim civilima u Drugom svjetskom ratu ne smije poslu\u017eiti za pripisivanje kolektivne krivice Srbima za genocid nad Bo\u0161njacima vi\u0161e od pola stolje\u0107a kasnije.<\/p>\n

Krivi\u010dna odgovornost utvr\u0111uje se za konkretne po\u010dinioce, na osnovu dokaza i u odgovaraju\u0107em postupku. Ona se ne prenosi na narod, porodicu ili naredne generacije. Jednako tako, hrabrost pojedinaca ne daje njihovim potomcima trajnu moralnu prednost nad drugima.<\/p>\n

Smisao ovog pore\u0111enja zato nije me\u0111unacionalno optu\u017eivanje. Ono otvara pitanje izbora: koje postupke dru\u0161tvo prepoznaje kao vrijedne po\u0161tovanja i kakve uzore ostavlja onima koji dolaze poslije nas? Primjer za\u0161tite ugro\u017eenog susjeda i primjer veli\u010danja osu\u0111enog po\u010dinioca ne mogu nositi istu moralnu poruku.<\/p>\n

Pravosna\u017ena presuda i granice odgovornosti<\/h2>\n

Me\u0111unarodni krivi\u010dni tribunal za biv\u0161u Jugoslaviju osudio je Ratka Mladi\u0107a 22. novembra 2017. na do\u017eivotni zatvor. \u017dalbeno vije\u0107e Me\u0111unarodnog rezidualnog mehanizma za krivi\u010dne tribunale 8. juna 2021. potvrdilo je osu\u0111uju\u0107i dio presude i kaznu. Presudom je utvr\u0111ena njegova odgovornost za genocid u Srebrenici, zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti i kr\u0161enja zakona i obi\u010daja ratovanja. [2]<\/a><\/p>\n

Osu\u0111uju\u0107i dio obuhvata i progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premje\u0161tanje, teror i protivpravne napade na civile Sarajeva te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce. Istovremeno je ostala na snazi osloba\u0111aju\u0107a odluka po prvoj ta\u010dki optu\u017enice, koja se odnosila na genocid u drugim obuhva\u0107enim op\u0107inama. Ta razlika ne umanjuje osudu za genocid u Srebrenici; pokazuje za\u0161to o presudi treba govoriti precizno, u granicama onoga \u0161to je sud utvrdio. [3]<\/a><\/p>\n

Po\u0161tovanje presude ne zna\u010di zabranu stru\u010dne rasprave o sudskom postupku. Ono zna\u010di da se utvr\u0111ena krivi\u010dna odgovornost ne mo\u017ee zanemariti pri javnom predstavljanju osu\u0111enika. Vojni \u010din, politi\u010dka podr\u0161ka ili popularnost nisu zamjena za razmatranje djela za koja je pravosna\u017eno osu\u0111en.<\/p>\n

Javni simboli i odnos prema \u017ertvama<\/h2>\n

Mural, spomen-obilje\u017eje ili sve\u010dana komemoracija nisu samo prikaz ne\u010dijeg lika. Kada se koriste za veli\u010danje, oni prenose ocjenu o tome \u0161ta je dostojno javnog po\u0161tovanja. Predstavljanje osu\u0111enog po\u010dinioca isklju\u010divo kao vojni\u010dkog uzora, uz pre\u0161u\u0107ivanje presude i \u017ertava, stvara nepotpunu i obmanjuju\u0107u sliku njegove uloge.<\/p>\n

Takav odnos mo\u017ee dodatno povrijediti pre\u017eivjele i porodice ubijenih. Njegove posljedice nisu ograni\u010dene na jednu zajednicu: generacijama ro\u0111enim nakon rata ote\u017eava razumijevanje pro\u0161losti, a javnu raspravu udaljava od dokaza. Zato nije prihvatljivo \u0161tetu od veli\u010danja svesti samo na lo\u0161 primjer mladima, zanemaruju\u0107i dostojanstvo \u017ertava.<\/p>\n

Obrazovanje, mediji i javne institucije imaju odgovornost da ponude kontekst. Ratna biografija ne mo\u017ee se svesti na uniformu i simbol. Ona obuhvata odluke, posljedice po civile, dokaze izvedene pred sudom i kona\u010dnu presudu. Kriti\u010dko suo\u010davanje s tim \u010dinjenicama nije napad na nacionalni identitet.<\/p>\n

Beograd 2026: privatni opro\u0161taj i javno odavanje po\u010dasti<\/h2>\n

Mehanizam je u saop\u0107enju od 3. septembra 2026. potvrdio da je Mladi\u0107 preminuo 27. augusta, tokom bolni\u010dkog lije\u010denja u Hagu, te da su njegovi posmrtni ostaci predati porodici. [4]<\/a><\/p>\n

Prema izvje\u0161taju Euronewsa, sahrana je odr\u017eana 7. septembra u Beogradu, uz prisustvo vojnika, vojni orkestar i po\u010dasnu paljbu. Prisustvovali su pojedini ministri Srbije i politi\u010dki predstavnici iz Republike Srpske, a opelo je predvodio patrijarh Porfirije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vu\u010di\u0107 nije prisustvovao. Isti izvor navodi da su posmrtni ostaci prethodno prevezeni avionom Vlade Srbije. [5]<\/a><\/p>\n

Ovdje treba razlikovati dostojanstven postupak prema posmrtnim ostacima i privatnu \u017ealost porodice od javnog odavanja po\u010dasti. Predmet kritike nije sama sahrana, nego u\u010de\u0161\u0107e javnih institucija i poruka koja se \u0161alje ceremonijalom. Za takvu ocjenu nije potrebno osporavati porodici mogu\u0107nost opro\u0161taja.<\/p>\n

Formalna oznaka ceremonije ne mo\u017ee biti jedini kriterij za procjenu njenog javnog zna\u010denja. Prisustvo dr\u017eavnih predstavnika i upotreba vojnih simbola zahtijevaju odgovorno obrazlo\u017eenje, posebno kada je rije\u010d o osobi osu\u0111enoj za genocid. To je pitanje politi\u010dke i institucionalne odgovornosti; eventualna povreda konkretnih propisa o po\u010dastima zahtijevala bi zasebnu pravnu analizu.<\/p>\n

Odgovornost za takve odluke ipak se ne smije pripisati svim gra\u0111anima Srbije niti svim Srbima. Prisustvo pojedinih zvani\u010dnika nije dokaz stava cijelog dru\u0161tva. Kritika mora ostati usmjerena na provjerljive postupke konkretnih osoba i institucija, bez pretpostavljanja da svi gra\u0111ani misle jednako.<\/p>\n

Odgovornost dr\u017eave nije kolektivna krivi\u010dna odgovornost<\/h2>\n

U presudi od 26. februara 2007, u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore, Me\u0111unarodni sud pravde utvrdio je da Srbija nije po\u010dinila genocid niti bila sau\u010desnik u genocidu. Me\u0111utim, utvrdio je da je povrijedila obavezu spre\u010davanja genocida u Srebrenici i obaveze prema Konvenciji zbog nepredavanja Mladi\u0107a Tribunalu i nepotpune saradnje s njim. Sud je utvrdio i nepo\u0161tovanje ranije odre\u0111enih privremenih mjera u pogledu spre\u010davanja genocida. [6]<\/a><\/p>\n

Rije\u010d je o me\u0111unarodnopravnoj odgovornosti dr\u017eave, koja se mora razlikovati od krivi\u010dne odgovornosti pojedinca. Nijedna od tih kategorija nije osnov za progla\u0161avanje naroda krivim. Presudu nije opravdano predstavljati ni kao utvr\u0111enje da je Srbija po\u010dinila genocid ni kao odluku kojom je oslobo\u0111ena svake odgovornosti.<\/p>\n

Pravna preciznost ovdje nije ubla\u017eavanje te\u017eine zlo\u010dina. Ona je uslov vjerodostojnosti. Po\u0161tovanje \u017ertava zahtijeva da se o sudskim odlukama govori ta\u010dno, bez preuveli\u010davanja, selektivnog citiranja ili pre\u0161u\u0107ivanja utvr\u0111enih povreda.<\/p>\n

Evropske vrijednosti i dosljednost javne politike<\/h2>\n

Evropska komesarka za pro\u0161irenje Marta Kos 4. septembra 2026. objavila je da ne\u0107e realizirati planiranu posjetu Srbiji, navode\u0107i veli\u010danje Mladi\u0107a nakon njegove smrti kao razlog. Odluka je, dakle, objavljena prije sahrane 7. septembra, a ne kao naknadna reakcija na nju. [7]<\/a><\/p>\n

Diplomatske reakcije same po sebi ne rje\u0161avaju pitanje odnosa prema pro\u0161losti. Promjena slu\u017ebenog jezika ima smisla samo ako je pra\u0107ena dosljednim postupanjem: po\u0161tovanjem sudskih odluka, dostojanstva \u017ertava i prava javnosti na ta\u010dne informacije.<\/p>\n

Politi\u010dku promjenu treba procjenjivati prema djelima, a ne prema pripadnosti ili unaprijed donesenoj osudi. Ljudi i institucije mogu preispitati ranije stavove. Upravo zato odgovorna javna rasprava treba ostaviti prostor za promjenu, ali i zahtijevati da ona bude vidljiva u konkretnim odlukama.<\/p>\n

Kultura sje\u0107anja kao odgovornost<\/h2>\n

Sje\u0107anje na ljude koji su za\u0161titili svoje kom\u0161ije ne treba slu\u017eiti nadmetanju me\u0111u narodima. Njihov primjer vrijedan je zato \u0161to postavlja na\u010delo koje obavezuje svakoga: pripadnost ugro\u017eenog \u010dovjeka ne smije odre\u0111ivati na\u0161u spremnost da ga za\u0161titimo.<\/p>\n

Jednako tako, sje\u0107anje na genocid mora ostati usmjereno na \u017ertve, istinu i odgovornost po\u010dinilaca. Veli\u010danje osu\u0111enika ne poni\u0161tava presudu, ali mo\u017ee produbiti povrede i ote\u017eati obnovu povjerenja. Odbacivanje takvog veli\u010danja nije neprijateljstvo prema narodu kojem je osu\u0111enik pripadao.<\/p>\n

Narodi nemaju krivi\u010dni dosje. Konkretni ljudi odgovaraju za svoja djela, dr\u017eave za povrede svojih me\u0111unarodnih obaveza, a javne institucije za odluke koje donose. Te razlike nisu prepreka moralnoj jasno\u0107i; one je \u010dine mogu\u0107om.<\/p>\n

\n

Ne naslje\u0111ujemo tu\u0111u krivicu niti tu\u0111u zaslugu. Odgovorni smo za vlastite postupke i za vrijednosti koje svojim izborima prenosimo drugima.<\/p>\n<\/blockquote>\n

Izvori<\/h2>\n
    \n
  1. \u0160efko Sulejmanovi\u0107, Role of Bosniaks in Saving Serbs in Srebrenica during the Second World War<\/a>, projekt Pod nebom vedre vjere<\/em>. Historiografski prikaz s bibliografijom i upu\u0107ivanjem na istra\u017eivanje Senije Mili\u0161i\u0107.<\/li>\n
  2. Me\u0111unarodni rezidualni mehanizam za krivi\u010dne tribunale, saop\u0107enje povodom \u017ealbene presude Ratku Mladi\u0107u<\/a>, 8. juna 2021.<\/li>\n
  3. Me\u0111unarodni rezidualni mehanizam za krivi\u010dne tribunale, \u017ealbena presuda u predmetu MICT-13-56-A<\/a>, 8. juna 2021.<\/li>\n
  4. Me\u0111unarodni rezidualni mehanizam za krivi\u010dne tribunale, saop\u0107enje o predaji posmrtnih ostataka Ratka Mladi\u0107a porodici<\/a>, 3. septembra 2026.<\/li>\n
  5. Aleksandar Brezar, Euronews, izvje\u0161taj o sahrani u Beogradu<\/a>, 7. septembra 2026, a\u017euriran 8. septembra 2026.<\/li>\n
  6. Me\u0111unarodni sud pravde, presuda od 26. februara 2007.<\/a>, Primjena Konvencije o spre\u010davanju i ka\u017enjavanju zlo\u010dina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore)<\/em>, naro\u010dito izreka, stav 471.<\/li>\n
  7. Agencija EFE, izvje\u0161taj o odluci Marte Kos da otka\u017ee posjetu Srbiji<\/a>, 4. septembra 2026, s prenesenom objavom komesarke.<\/li>\n<\/ol>\n

    Napomena o izvorima: Prikaz doga\u0111aja iz 1942. zasniva se na navedenoj historiografskoj literaturi. Izvorni arhivski zapisnik nije neposredno pregledan. Vrednovanje javnih postupaka i kulture sje\u0107anja predstavlja autorski komentar.<\/em><\/p>\n

    Ure\u0111eno izdanje: 13. septembra 2026.<\/em><\/p>\n

    Preuzmite ure\u0111eni \u010dlanak u PDF formatu<\/a><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Historijski primjer gra\u0111anske hrabrosti u Srebrenici, pravosna\u017ene presude i javna kultura sje\u0107anja: o individualnoj odgovornosti, dostojanstvu \u017ertava i odbacivanju kolektivne krivice.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1080,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30],"tags":[35,34,36,32,33,31,37],"class_list":["post-1074","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-komentar-i-analiza","tag-cojstvo","tag-genocid","tag-historija-bih","tag-kultura-sjecanja","tag-ratni-zlocini","tag-srebrenica","tag-sudske-cinjenice"],"rttpg_featured_image_url":{"full":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/srebrenica-1942-2026-naslovna.png",1191,1684,false],"landscape":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/srebrenica-1942-2026-naslovna.png",1191,1684,false],"portraits":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/srebrenica-1942-2026-naslovna.png",1191,1684,false],"thumbnail":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/srebrenica-1942-2026-naslovna-150x150.png",150,150,true],"medium":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/srebrenica-1942-2026-naslovna-212x300.png",212,300,true],"large":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/srebrenica-1942-2026-naslovna-724x1024.png",724,1024,true],"1536x1536":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/srebrenica-1942-2026-naslovna-1086x1536.png",1086,1536,true],"2048x2048":["https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/wp-content\/uploads\/2026\/09\/srebrenica-1942-2026-naslovna.png",1191,1684,false]},"rttpg_author":{"display_name":"admin","author_link":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/author\/odvjetnistvo\/"},"rttpg_comment":0,"rttpg_category":"Komentar i analiza<\/a>","rttpg_excerpt":"Historijski primjer gra\u0111anske hrabrosti u Srebrenici, pravosna\u017ene presude i javna kultura sje\u0107anja: o individualnoj odgovornosti, dostojanstvu \u017ertava i odbacivanju kolektivne krivice.","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1074","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1074"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1074\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1084,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1074\/revisions\/1084"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1080"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1074"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1074"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.odvjetnistvo.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1074"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}